Školica čitanja deklaracije

Razmišljala sam da naziv posta bude “Kako koristiti povećalo kad se čitaju brojke i slova na kutiji keksa”, ali rekoh neka bude općenito. Muku mučim s ovim postom već tjedan dana jer pokušavam sakupiti sve podatke, zakone i uredbe kako bi bila što točnija i stručnija pa sam na kraju sakupila toliko toga i imam toliko toga za reći da sam odlučila ovu školicu isjeckati na četiri dijela, kao da ne odam sve tajne odjednom (čitaj: da ne odustaneš nakon 3 paragrafa). 😊

Primijetila sam da u današnje vrijeme, gdje god da se okrenem, svi pričaju o hrani. Svi pričaju o „zdravoj hrani” ili kako bi se to pravilnije nazvalo o „pravilnoj prehrani”. Postavlja se pitanje koje namirnice odabrati da bi naša prehrana bila pravilna, energetski i nutritivno zadovoljavajuća i izbalansirana? Kako bi mogla odabrati proizvod koji će zadovoljavati moje gušte, ali i nutritivne potrebe trebala bi znati pročitati i prevesti sva ona mala slova koja se nalaze na pakiranju svakog proizvoda.

Barem dio namirnica koje svakodnevno dolaze na naš stol dolaze u pakiranom obliku stoga ne bi bilo loše znati pročitati i protumačiti deklaraciju kako bi znali što jedemo – pogotovo ako imamo dva slična proizvoda i želimo se odlučiti koji od njih kupiti.

Što je to deklaracija i čemu služi?

Pa stavimo to ovako… Deklaracija je osobni dokument svake namirnice koja nam govori o podrijetlu tog proizvoda, njezinu namjenu i sastav, a istovremeno nam potvrđuje da je taj proizvod siguran za konzumaciju. Osim toga, jako je bitno da deklaracija bude napisana na takav način da ne obmanjuje potrošača. Razna istraživanja potrošača pokazuju kako najveći broj ljudi prvenstveno obraća pozornost na rok trajanja, a tek manji broj pročita sva malena slova na pakiranju.

Kada uzmeš neki proizvod u ruke i okreneš ga vidjet ćeš da se deklaracija na poleđini proizvoda sastoji od dva dijela:

1. sastojci i način pripreme (ako proizvod nije već spreman za konzumaciju),
2. (najčešće) tablica s energetskim i hranjivim vrijednostima.

Osim toga, važno je obratiti pozornost na rok trajanja proizvoda. Kako se hrana ne bi nepotrebno bacala potrebno je razlikovati dva pojma koja se odnose na rok trajanja namirnica:

1. „Upotrijebiti do…“ označava datum do kojeg se lako kvarljiva hrana može sigurno konzumirati. Nakon isteka navedenog datuma hrana se ne smatra sigurnom za upotrebu. Primjer takve hrane je svježe meso, svježa riba, svježi mliječni proizvodi itd.
2. „Najbolje upotrijebiti do…“ ukazuje na datum do kojeg hrana zadržava svoja svojstva i kvalitetu čuva li se na pravilan način. Nakon navedenog datuma moguće je da hrana izgubi na okusu i aromi ili promijeni teksturu, ali je sigurna za konzumaciju. „Najbolje upotrijebiti do“ naći ćeš na većini procesiranih namirnica. Ako navedeni rok istekne, najbolje se osloniti na vlastita osjetila prije nego namirnicu odlučiš baciti.

Ponekad ni mi samo nismo sigurni kako smanjiti otpad od hrane. Kako bi ti olakšale cijeli proces Mateja i ja smo pripremile besplatnu PDF knjigu “Jedem pametno, kuham odgovorno” u kojoj smo ubacile praktične savjete kako smanjiti prekomjernu kupovinu, a samim time i propadanje hrane i recepte čiji će glavni sastojci biti upravo ostaci od jela. Slobodno preuzmi knjižicu tako da klikneš na naslovnicu.

Također, na pakiranjima proizvoda možeš pronaći i upute za korištenje i pripremu jela, podrijetlu proizvoda, informacije o proizvođaču i neke specifične oznake.

Kako bi lakše objasnila sve što sam ti danas htjela ispričati, našla sam u kuhinji kutiju keksa (kao slučajno keksa) koja ima sve lijepo navedeno.

Kako tumačiti popis sastojaka?

U popisu sastojaka naći ćeš ono što se nalazi u sastavu tog proizvoda, odnosno sve one sastojke koje su kod proizvodnje dodali „u lonac“ kako bi dobili krajnji proizvod.

Udio sastojaka u prehrambenom proizvodu naveden je redoslijedom od najzastupljenijeg (u slučaju mog keksa, to je pšenično brašno) do najmanje zastupljenog (u mom slučaju arome). U suštini vrijedi pravilo „što je broj sastojaka manji i što su nam ti sastojci poznatiji, to je hrana manje prerađena“.

U ovom dijelu deklaracije naći ćeš navedene alergene ako su oni prisutni u hrani. Oni će biti navedeni tako da će ili u nazivima sastojaka riječi biti podebljane i/ili ukošene (npr. u slučaju mojih keksi „pšenično brašno“, gdje „pšenično“ naznačuje alergen) ili će pisati „može sadržavati…“ kada postoji mogućnost zaostalih sastojaka zbog procesa kojim se proizvod proizvodio (u mom slučaju „može sadržavati lješnjak“).

U ovom dijelu bi voljela naglasiti još jednu stvar: ako u popisu sastojaka ne nađeš riječ „šećer“, to ne znači da ga u proizvodu nema. Naziv „šećer“ odnosi se na konzumni šećer koji stavljaš npr. u kavu, ali on se u hrani može pojaviti u više oblika pa ako na deklaraciji pročitaš „glukozni sirup“, „fruktozni sirup“, „glukozno-fruktozni sirup“, „kukuruzni sirup“, „invertni šećer“ proizvod u sebi sadrži šećer. U nekom malo drugačijem obliku, ali ga sadrži.

Moji keksi dodatno obogaćeni vitaminima pa su i oni navedeni pod sastojcima.

Što sadrži tablica s hranjivim vrijednostima?

Dio deklaracije koji sadrži informacije o hranjivim vrijednostima obavezno mora sadržavati informacije o energetskoj vrijednosti te količine masti i zasićenih masnih kiselina, ugljikohidrata i šećera, bjelančevina i soli.

Osim toga, navođenje dodatnih informacija vezanih uz hranjive vrijednosti obavezno je ako hrana ima navedenu neku prehrambenu ili zdravstvenu tvrdnju (moji keksi kažu „Tiamin, niacin i vitamin B6 doprinose normalnom metabolizmu stvaranja energije“) te za hranu koja je obogaćena tvarima poput vitamina i mineralnih tvari (kao što su mojim keksima dodani vitamini).

Energetske i hranjive vrijednosti na deklaraciji izražavaju na 100 g/100 mL proizvoda ili se odnose na jedan obrok/serviranje (veličina serviranja izražava se ili u gramima ili opisno poput 1 žlica, 1 komad itd.). Vjerojatno ti se dogodilo da uzmeš neki proizvod, pogledaš tablicu i zaključiš da taj proizvod ima stvarno malo kalorija, ali te su se kalorije odnosile na količinu od jednog serviranja, a ne na cijelu kutiju. Kako skužiti onda što je jedno serviranje/porcija/obrok?

Moguće su dvije različite situacije.

Situacija broj 1. Na vrhu tablice će biti napisano “po serviranju” pa će na proizvodu ili biti označeno koliko je grama jedno serviranje (npr. 25 g na primjeru mojih keksa) ili će biti količinski označeno koliko je jedno serviranje (npr. 3 keksa).

Situacija broj 2. Na proizvodu će pisati količina serviranja pa, uz malo matematike, možeš izračunati koliko je grama jedno serviranje. Npr. paket mojih keksića od 12 serviranja ima 300 g. Ukupnu količinu proizvoda dijelim s 12 kako bi saznala koliko iznosi jedno serviranje. U mom slučaju je to 1/12 proizvoda, odnosno 25 g.

Po mom skromnom mišljenju (i u slučaju mojih keksića) najbolje bi bilo da je naznačeno koliko količinski keksića iznosi jedno serviranje (npr. 3 keksa) jer realno… Tko važe keksiće? Tako ne moram niti vagati, niti zbrajati i dijeliti već izvadim iz kutije željeni broj keksića i iščitam iz tablice sve što me zanima.

No, često se događa da na deklaracijama nema podataka o veličini serviranja, već se vrijednosti prikazuju samo kao količina hranjivih tvari a na 100 g proizvoda pa onda sam/a, prema podacima o sastavu namirnice i energetskog vrijednosti, trebaš prilagoditi veličinu serviranja.

U sljedećim postovima uranjamo doslovno u tablicu pa ćemo malo plivati među svim tim brojkama, slovima i postocima.. Nadam se da nećemo potonuti!